Mislim da je vreme da podelim sa širom populacijom svoju najnoviju strast. Počeo sam da stvaram. I mislim da se radi o vrhunskoj poeziji. Poeziji koja zasigurno prkosi svim konvencijama. Poeziji spontanog, poeziji emocije, ali i poeziji angažovanosti.
Za početak, izdvojio bih za vas dve meni vrlo drage poeme.
Disko urnebes
Ležerno, sasvim. Bejah li ja?
Ili ne, ti. Većina vlada,
Manjina klade valja, rigidno.
Pacifikovane klase, mobilisani snovi
Jebeš rimu zauvek zaboravljenu
Jer poeta sam ja, uvek, zauvek.
Oh.
Glasačka mašina demokratiju drobi,
Moć naroda, potencija reformista
Kroji identitet poraženih i poniženih
Dok modaliteti participacije fondiraju
Bešumno i bestidno, dok mastila ponestaje.
Stihovi sve veći, dok vremena ponestaje
Zašto? Pitaj Boga u kojeg veruješ.
Jer moj se zove direktna demokratija.
Partenariat: Bien!
Bezbednost bez sigurnosti, bezbednost pre spokoja
Marginalizovana masa poput marve spi.
Danju supermen, noću propalica, poludeo sam sasvim, o-oo.
Pravim hitove, ali svejedno svisnuću
Teško je danas ostati svoj.
Ova mi je slabija, osećam;
Jer posle ručka je sve teže, a posle tišine tmina pade.
Zlo! Krik! Vapaj!
Treba još samo sačekati kraj.