by Zola » Fri May 22, 2009 1:47 am
Ovu pesmu bih želeo da posvetim Smunđeru, jer sam tragično propustio da joj čestitam rođendan.
Gospodar Glembajevih
Proleće budi polen i uspomene mnoge
Na vremena sretna, na faraone, na Pola Pota,
Nikolaja i Elenu, Josifa i Beriju, Adolfa i Papu
I ostale vizionare.
Kad pročitaš sve novine pre poletanja
Tad znaj da problemi su tek pred tobom.
Kao sapun iz pisoara, osuđen na propast -
Tu si, tačno na mestu gde ne želiš biti.
Šta mi iz Sekretarijata doživimo u dva dana,
Obični ljudi ne dožive u dve godine.
Sad čujem glasove u glavi, ali bukvalno;
Stihovi dolaze teško kad stalno si u pokretu.
Sa desetinama čekaš izlazak zlatne kokoške
Uzaludno, jer se posle 9 uveče ne pojavljuje.
Sad valja izbeći kupovinu kristalnih guzica
I padanje preko klečeće prosjačke mafije.
Spokoj je prividan, mir je iluzija,
Jastreb ili kokoška bez glave:
Uhvaćen u tranziciji na pola puta,
Baš je glupo biti zaljubljen u tamu.
Teoretičar haosa
Zagovornik bezumlja
Sagovornik apsurda
Glasnogovornik ludila
Metodolog pokolja
Glasnik besa.
Sve su to sni pusti,
Plesan usamljena odoleva studi
Usud je nepokolebljiv,
Budućnost je napisana.
Dekapitovana dokapitalizacija
Satanizacija. Kuga!
Akcioni plan sudnjeg dana
Pandemija.
Kismet!
Pandemonijum.
Šah-mat zadat mrtvorođenčetu.
Gospodar koga nema,
Verujem da je to sudbina moja.