by Zola » Mon Dec 08, 2008 11:19 pm
Ova mi je verovatno najkompleksnija do sada. Toliki uticaji se prelamaju... Zaista sam dugo radio na njoj. Pariški savremenici mi prigovaraju da je ova malo mračnija, ali ja pretpostavljam da je to samo uticaj nadolazeće zime i globalne ekonomske krize. Ova nije ono fazon letnji hit, da te uhvati na prvu loptu. Ali kad uđe pod kožu, napraviće rusvaj.
I da, uveo sam i jednu neverovatnu novinu, oholu smelost pravcatu. Po prvi put u vašem gradu, pesma sa rimom! Za početak ova ... kako se već zove, ova obična, 1-3 2-4? Sledeči put ču ... opa, pogrešan taster, neka, nema veze, šmekerskije je ovako, dakle sledeči put ču da probam onu drugu, kako se ta zove? Opkoračena? Zaskočena? E ta.
Uživajte.
Sumnjivo drugo lice
(Debili u želatinu)
Slep na svemoćno oko
I pretenzije u recesiji
Zar ti nije žao Zoko?
Uživaš u pogibiji
Razum u službi vulgarnosti
Urlik zarobljen u vakuumu
Gledaš, motriš bogobojažljivo ti
Kao Fredo Majkla u drugom Kumu.
Koncept promenjen sirovom voljom
Želiš nešto pre nego što dotakneš dno,
Da poletiš, slobodan, uporediv sa zoljom
Hopa-cupa ajmo zajedno
Vitezovi ispod okruglog stola
U strahu, u strepnji, bez demarša
Istina je obeščašćena i gola:
Ah Serbije prebjedna, gdje nadežda naša?
Kolektivnosti rogobatne radi,
Raširi mi prste i otvori mi čakre
Teško ćeš biti tragičniji nego Nađ Adi,
Proklet da si u u novčić nepretvoreni bakre!
I stojiš sam, upropaštene semantike
Sa omčom oko vrata pred streljačkim vodom,
Rupturiranog srca gutaš zagnojene opuške
Shvataš da sve je iluzija, sve osim nezadovoljstva sobom.