by Mima bin Meri al Popins » Mon Nov 02, 2009 3:39 pm
par nepomenutih, subjektivno procenjenih hajlajtova sa oba koncerta...
dakle, trema:
na pojavu željno iščekivanog benda (čije članove mnogi ljudi i dalje ne prepoznaju izvan konteksta bine i instrumenta u rukama), po unutrašnjosti pozorišnog kluba lagano se razleže miris menze. znalački nos bi posle dva do tri snifa-sa-razumevanjem zaključio sledeće: 'snif, snif, hm..da vidimo šta smo ovde imali...supa od šargarepe, neko interesantno dinstano meso s krompirom, kupus salata, pečena paprika, još pečene paprike s pavlakom i još nečim, palačinka (ili palačinak-tema za debatu) s nutelom i keksom, crni sok, žuti sok...ček ček, snif.....PICA!? ladno pica, oh blasfemije....i slana palačinka za poneti'. momci deluju poprilično pospani, al nekako zadovoljni.
te noći su se opet potukli zbog nje s ciljem hommage-a nekim istaknutim autorima a možda i latentnim uzorima. muzičko-scenski performans, začinjen takvom facijalnom ekspresijom i zaokruženim emocionalnim izrazom nosilaca istog, da posmatrač oseti intenzivnu toplinu oko srca koja ga refleksno nagoni da proveri da li mu je sisa upala u supu.
klimaks na trenju, koji se moja mlada memorija ne seća da je čula uživo poslednjih recimo 5-6 godina. počelo spontano, ali završeno neslavno. eiaculatio praecox izazvan trećim nestankom struje...momci vidno indisponirani (jedan se opružio po bini, drugi prčka trećeg nekim sranjem po uvetu, ne bi li ga oraspoložio valjda, šta li...?!). u trenutku se plašim da će to loše uticati na njihovo samopouzdanje do kraja koncerta. ipak ne, jebiga svakom se desi.
...ali zato u living roomu...eee, to je već nešto. računam da je po završetku pesme, usled pojačanog lučenja neurotransmitera, pola mase osetilo potrebu da se mazi, a ono drugo pola da okrene ledja i zaspi, ko što to priroda i nalaže.
zlaja kaže probili 3 sata. od 11 do 2i10. ja nemam pojma. na sat nisam gledala, a subjektivni osećaj zakazao usled mnogobrojnih interferirajućih faktora. no, ko sam ja da ne verujem čoveku koga ni milka canić nije imala razlog da ispravlja.
nije bilo udeljivanja mikrofona publici, oh, hvala nebesima! izgleda da je ono ranije ipak bio usamljeni ispad koji neće postati simptom.
i infrastruktura ostala u stanju zatečenom pre koncerta.
nekoliko dragih, dugonevidjenih lica...nekoliko prijatnih iznenadjenja...mnogo materijala za predstojeći diplomski...po mnogo čemu poseban koncert. oslobadjajući.
da, pendulator otišao a da se ne javi. sledeći put će dobiti ovo!... (kurac, prim.aut.)...a ne čokoladu!