by Zola » Tue Nov 17, 2009 1:00 pm
Pauzu u prventsvu zbog odbrane diplomskog rada u prijateljskoj Francuskoj iskoristio sam da posetim jednu nesvakidasnju sportsku priredbu i obavim manji skauting.
Naime, jedan od kolega sa francuskog univerziteta vatreni je navijac Grenobla, tima koji je prosle godine preziveo u ondasnjoj prvoj ligi, ali ove po svemu sudeci nece (imali su start 0-0-11 pre nego sto su u proslom kolu uspeli da izvuku 0:0 sa nekim slepcima). Prirodno, moje simpatije prema ovoj ekipi iz podnozja Alpa drasticno su se uvecale onda kada mi je covek objasnio kako je Vitakic jedan od igraca koje navijaci posebno cene i to zbog borbenosti (a jok, zbog kvaliteta i kreativnosti). Pored njega, kako mi je Jeremy tada objasnio, imali su jos jednog Srbina u tima, koji je igrao za "Boras Kakak". To je onaj davno zaboravljeni Rendulic, ali on je bio osudjen na igre u b-timu, gde mu se gubi svaki trag. Takodje, ove godine su doveli Ljuboju, koji na moje iznenadjenje ne izvodi besne gliste nego igra fudbal i daje golove, zbog cega je, po recima mog sagovornika, on jedini igrac kojem navijaci nisu u poslednje vreme pokazivali srednji prst i sl. Ekipu strucno vodi Mehmed Bazdarevic.
Ipak, tema ovde nije Grenobl, vec zvezda crvene boje. Tribina Grenobla je izrazito levicarski nastrojena, i kao takva pobratimska je sa onom koja vec godinama prati ekipu Red Star 93 iz pariskog predgradja St-Ouen. Stoga kad god su u mogucnosti, Jeremy i njegovi kompanjoni odlaze na utakmice Red Stara i sa jos jedno 50-ak ljudi uredno navijaju (radi se stvarno o navijanju). Prirodno, ekipa koja nosi ovo ime mora naici na simpatije i kod mene. Te sam sa radoscu prihvatio poziv da prosle srede odgledam njihov mec u okviru francuske 4. divizije. Igrali su sa nekim zutim iz okoline Biarica.
Ekipa Red Stara na teren je istrcala u svojim zeleno-belim dresovima u sastavu i tako dalje. Pukli su 0:2, primivsi prvi gol posle greske zadnje linije ali i finog suta ovih zutih, a drugi pred kraj meca posle penala i isklucenja (poslednji igrac odbrane pokosio nekog lika kad je prilazio golu). I da vi reknem, fudbal koji sam tamo gledao bi bez znojenja mogao da bude u rangu npr. Metalac-Rad ili slicnog prvoligaskog boja u nas. Nista spektakularno, na momente dosadno, ali ono, fudbal. U stvari, sto vise razmisljam, sve mi se vise cini da je ono bolje nego npr. Metalac-Rad. Vrlo moguce.
U moju beleznicu usao je broj 7 iz ekipe domacina, crnac kome ako neko oduzme loptu - stiskam saku. Igra i sa cetvoricom na ledjima koliko je jak. Nazalost, ostalih fudbalskih atributa nema na vidiku. Takodje, domace trenira covek koji izgleda kao Dzi iz Homisajda.
Inace, kuriozitet je da je moj prethodni susret sa ovom ekipom odrzan preko Championship Managera za sezonu 1997/98, kada sam pokusavao da ih vodim u tada drugoj fr. ligi. Razlog: neko od programera je pobrkao babe i zabe (i, ispostavice se, jos baba) stavivsi i ovu ekipu vedete kao sto su Deki Stankovic i Perica Ognjenovic. Da kiks bude veci, secam se da su u tim stavljeni i Najdoski i jos neki iz generacije '91. Moj projekat se zavrsio neslavno posle serije losih rezultata, a otisao sam demonstrativno posto su tim odbili da pojacaju Adzic iz Logronjesa i Predrag Stankovic (neadavno oputzen za sverc kokaina) iz Herkulesa. Imao sam viziju ujedinjenja svih cigana iz Evrope, ali me nisu ispostovali.