Block Out

UBIJEN
Korača niz ulicu
Priča sa ljudima
Oni se smeju
Onom što mu
Izlazi
Iz usta
On se takodje smeje
Kad oseti da treba
Dobro mu ide
Ljudi su zadovoljni
Njegovim ponašanjem
Ubijeni
Ljubi mamu
Za tatu pozdrav,ozbiljan,muški
To je njihov sin
Ima poštovanja,pažljiv je
I ispunjava obaveze
Mama I tata su zadovoljni
Ubijeni
Miluje rukom dragu
Božetvojdodir
Ona dahće
Iako nema krvi
Pokusaće da je zadovolji
Ubijeni
Je odgovoran
Ne uskraćuje nikom
Pravo na deo sebe
Ubijenom
Navlače uniformu
U ruke stavljaju pušku
Uče ga da puca
I da zna zašto
Mada on ne pita
Dok je otadžbina zadovoljna
Ubijeni
Deca su gladna
Nemaju šta jesti
Čereči sebe
Posmatra
Kako im se stomaci pune
Rastu zadovoljna I sita
Ubijeni
Je zadovoljan
Njegovo lice krasi
Široki optimistični osmeh
Uspešno
Izvršava svoje dužnosti
Za to
S pravom očekuje
Još puno zadovoljstava
U životu…

PS.Nevezano za ovu pesmu Rade Drainac je najzesci srpski pesnik zato sam svoj diplomski i pisao o njemu,pozz

Kroz moje mrtve oci
vjetar pronosi smrt,
ali me ona ponovo
prokleto zaobilazi.

hej hej hej hej gutlja gutlja gutlja jeeeeeeee
hej hej hej hej gutlja gutlja gutlja jeee

Jede mi vrijeme korijene,
ostaje sjecanje tuzno.
Tek po neka sitnica
nanese miris proslosti"

Bezbednost bez sigurnosti, bezbednost pre spokoja
Marginalizovana masa poput marve spi.

hej hej hej hej gutlja gutlja gutlja jeeeeeeee
hej hej hej hej gutlja gutlja gutlja jeee

Izumiru Tigrovi

To jutro...
Vrane su grakale
na sivo nebo iznad
sivog asfalta -
Noć ranije..
Teške riječi su padale
Ljute psovke
zajedljiva riječ prokleta...

Kad sunce je zašlo
nastupila je tišina
s prvim zvijezdama
u mrak se zavila riječ
bolna, otrovna, oštra
da vazda prokleta bila
u napeti, glumljeni sklad
novo sjeme razdora ubacila...

iako dijeli nas manje od metra
ponos je digao zid
stoput širi od kilometra...
Oblijepljen srama stiroporom
zvučnom i toplinskom izolacijom
pa zaguši sve isprike
ohladi posljednje topline zrake...
...sada već ugaslog srca...
Izumiru tigrovi, mi slavimo naše razlike....

Koliko dugo možemo piljiti
u plavocrvenosmeđe ništa
bez pogleda,riječi, samo šutiti
...izumiru tigrovi, ovo je naša fešta...

Fešta - Proslava neslaganja i muka
srdžba bijes i povišeni glas
muzikalnost urlanja umirujućeg zvuka
glupost kida nit između nas

Upali smo već u krug začarani
vrte se mjesec i sunce
rađaju se i umiru dani

Puštamo da nas razderu gluposti
a negdje tamo izumiru tigrovi...
Puštamo i gradimo kule oholosti
a tamo negdje izumiru tigrovi...
Puštamo i budimo duhove prošlosti
a daleko tamo izumiru tigrovi...
Puštamo i ne znamo kazati oprosti...

Kako ne vidiš, jebote
Izumiru tigrovi
i uskoro nijedan
na svijetu neće ostati....

neka... hvala.. u redu je sve...
podižem glavu, osjećam mišiće...
ples crnih mutnih crta...
ukočeno lice, smrknute obrve...

dok sam padao, vrijeme teklo je polako
sekunda je bila sat, to shvaćao sam olako
osjetila su mi poludila, i nemoćan sam bio
udarac o tlo, reaktivna sila
čudno... zvijezde sam vidio

i bile su okrugle
i bilo ih je šest
u dva reda pravilno složene
tri po tri su bljesnule
iznutra su pregorile
kao crne rupe u sredini kruga
i zatim su nestale...

tupa bol.. slika blijedi... boje se tope...
tama je...
i nije bilo mračno...
jer bilo je nikakvo...
i bilo je ništa...
te nije bila tama...
samo kinestetski osjet pritiska na tijelo
tlak vremena što stišće
vrijeme od svijesti se otelo
steglo me i pritišće...

ronio sam tako
u eteru vremena
što teče polako
i vječna je promjena
vratila mi svijest
i nikad se više nisam sjetio
što u tih 180 sekunda sam osjetio...
probudila je svijet...
na koji vratiti se nisam htio...

što kad učiniš korak previše
znaš li da to sve one dobre
i ispravne korake obriše?

znaš li da taj korak vodi u ponor
a čovjek je slab i mekan stvor
stijene na dnu bi ga raskomadale
stijene na dnu bi ubile...
a brze vode bi ga odnijele
tragove pada i krv isprale...

jesi li ikada znao
da te korak viška vodi preko ruba,
a opet si zakoračio, prazne glave,
kroz uho ispustio si misli
ko kroz ventil
na put bez destinacije prave...

samo dvije riječi, i da nisu stigle
bez vida, opipa i bez osjećanja,
ostao bi samo zvuk pada
kroz zračne struje propadanja...

ali stigle su...
i kapke mi podigle...
i vid mi vratile...

i sad sam tu.. i dalje...

Da li neko zna da li se ova pesma nalazi u zbirci Za ovde ili za poneti:
Na svu sreću, ja ti ne mogu pomoći
i umoran sam od traženja rešenja,
koje je uvek na dohvat naših kratkih ruku.
I prolazi vreme, ruke nam jačaju,
ali ne rastu.

A da zakoračiš?
Ne, ne smeš prva,
a ja ne mogu biti ispred tebe.
Da krenemo skupa?
Ko bi se toga setio?

Ne kradi mi međuvreme,
ako već ne osećaš svoje.
Postaću hladan i promeniću se,
ali kad-tad ću eksplodirati.
Ko će da skuplja parčiće? Ti?
Pa ti ne možeš da me skupiš ni sastavljenog.

Ne kradi mi međuvreme.
Ono nije naše.
Ono je moje.
I nije između nas.
Ono je između mene i mene.

Ne kradi mi međuvreme,
bojim se - upašćeš u njega.
Ne kradi mi sebe od mene,
budalo glupa.
Postaćeš međuvreme
i ostaćeš zauvek sa mnom bez mene.

Da.
Mislim da se zove Medjuvreme.